Kao i svake godine u ovo doba ući ćemo u plesnu ceremoniju da se ispraznimo od godine koja je iza nas, otpustimo ono što je bilo, prodišemo i stvorimo prostor za novo, osjetimo naše snove za godinu koja je pred nama i postavimo namjeru.

Namjera je jedan od najmoćnijih alata koji nam je dan - ako ju znamo koristiti. Naša svjesnost, prisutnost, povezanost sa srcem, s većom slikom i jasnoća u onome što želimo mogu postati strelica koju odašiljemo u svemir.

I nemojte me krivo shvatiti, ova ceremonija ne radi se o kontroli vlastitiog života. To je ionako nemoguće - ona se radi o pomicanju sebe sa strane, prepuštanju plesu da nas odvede u prostor istraživanja kako možemo biti sukreatori svog života, kako možemo svoje snove uskladiti sa snovima koje Nebo ima za nas, kako se možemo otvoriti za vlastito vodstvo, čuti šapat svojih najljepših dubina, osjetiti podšku vidljivog i nevidljivog svijeta koju imamo i plesati te snove, spoznaje i uvide, postaviti namjeru iz tog prostora  i potražiti korake koji će nam pomoći da to i dovedemo u svoj život.

Podij nas čeka...